Nakon prošlogodišnjeg prvog pole dance natjecanja – European Pole Show Art Championshipa – sa sudionicima iz cijele Europe, ove godine se po prvi put održava i nacionalno Croatian Pole Show Art Championship natjecanje u Zagrebu! Vrijeme i mjesto: ova subota, 23.05.2015. u 12:00 (Hrvatsko) i 19:00 (Europsko), SC Stjepan Radić, Jarunska 2. Ususret natjecanju razgovarale smo sa naše 3 cure koje po prvi puta sudjeluju na natjecanju: Karmelom i Miom koje se natječu u seniorskoj kategoriji i Sarom koja se natječe u juniorskoj. Pročitajte što očekuju od natjecanja, zašto su izabrale pole dance i što najviše vole kod njega! :)
Hvala vam puno cure na odvojenom vremenu i odgovorima i ŽELIMO VAM PUNO SREĆE U SUBOTU :) Uživajte, plešite, OWN THE STAGE :)
Koliko dugo se baviš pole danceom?
Karmela: Pole danceom se bavim oko 2 godine.
Mia: Pred 2 godine upisala sam svoj prvi pole dance sat.
Sara: Pole danceom se bavim od ljeta prošle godine (2014.), mislim od kolovoza.
Kako si uopće došla na prvi sat?
Karmela: Na prvi sat sam došla iz čiste znatiželje preko portala Ponuda Dana. Već dosta godina bavila sam se istim sportom pa mi je trebala neka promjena.
Mia: Zapravo čisto zbog intuicije. Htjela sam upisati neki sport i vagala sam između hip-hop dancea i pole dancea i…pole dance je ipak prevladao. Ne znam zašto, ali svakako mi je jako drago radi te odluke.
Sara: Gledala sam film s glumicom Demi Moore „Striptiz“, svidjeli su mi se pokreti i plesnost. Provjerila sam na internetu i vidjela da se to može i rekreacijski trenirati pa sam rekla mami da bih to htjela probati, na što mi je ona odgovorila da saznam ima li takvo što u Zagrebu te da će me odvesti. Našla sam broj i adresu svog sadašnjeg plesnog kluba i s prijateljicom na klupici u parku zvala da vidim mogu li doći na jedan probni trening. Probni sat je dogovoren i evo mame i mene na prvom treningu. Mama gleda, a ja oduševljena lovim upute trenerice. Ljubav na prvi pogled!
I zašto si se nakon toga zaljubila u pole dance? :)
Karmela: Iako je to bio tek prvi sat pole dancea i učili smo tek osnovne elemente i prijelaze, nešto u meni proradilo je već na samom zagrijavanju. Osjećala sam se nekako drugačije. Sve je to bilo novo za mene, ali brojala sam dane do idućeg treninga. Oduševilo me kako se brzo napreduje i to što čak i samo hodanje oko šipke, ako je opušteno, izgleda wow.
Mia: U početku je bilo teško, ali strašno mi se svidjela i sama pomisao kako se na toj šipci može beskonačno plesati. Kretanje na šipci, kao i oko nje, je nešto totalno drugačije od bilo čega drugoga. Zakoni fizike izgledali su mi smiješni i to mi je bilo fantastično!
Sara: Već na prvom treningu mi se jako svidjela pristupačnost trenerica i cura koje tamo također treniraju; svidjeli su mi se elementi i kako se osjećam dok plešem. Treninzi su uvijek zabavni iako se naporno trenira, brzo se napreduje i uvijek nađem sebe u nekim elementima i kombinacijama – pustim se i uživam.
Čime si se bavila prije pole dancea?
Karmela: Odbojkom i aerobikom.
Mia: Prije nego sam upisala pole dance nisam se bavila ničime jedno 8 godina, ako ne i više. Kao predškolka sam išla na neku varijaciju baleta/ritmike, početkom osnovne škole trenirala sam tenis godinu dana, sredinom osnovne škole sam se nekoliko godina bavila plivanjem, a sve kasnije je bilo gotovo zanemarivo. Broji li se tjelesni u srednjoj? :)
Sara: Prije pole dancea završila sam OŠ za balet i ritmiku (4 godine plesanja klasičnog baleta), a nakon toga latino-američke i standardne plesove još dvije godine.
Kako je pole dance utjecao na tebe?
Karmela: Otvorio mi je neki novi svijet u kojem je stvarno sve moguće. Iako se nikad prije nisam bavila plesom i nisam bila pretjerano snažna, a kamoli fleksibilna, svaki trening za mene je bio rušenje psihičkih i tjelesnih granica.
Mia: U pole danceu sam se baš pronašla. Kao mala sam se uvijek voljela pentrati i visiti po svemu pa mi je sve ovo nekako i leglo. Radim na sebi pa tako dolaze i rezultati. Naučila sam biti upornija, strpljivija, samouvjerenija, ustrajnija sam (ne odustajem više lako ni od čega), stekla sam divne prijateljice za cijeli život. Iskreno, obožavam ići na treninge, opuštaju me, uveseljavaju, a i nakon svega – super se osjećam!
Sara: Djeluje na moje samopouzdanje, osjećam se starije. Sviđa mi se kako formira moje tijelo i čini me sretnom i zadovoljnom.
U subotu ćeš ići na svoje prvo pole dance natjecanje – zašto si se prijavila na natjecanje; što te je u tome privuklo?
Karmela: Prijavila sam se na poticaj svoje tadašnje trenerice Ive. Tada još nisam dovoljno vjerovala u sebe, ali ako je ona tada mislila da sam dorasla tome onda stvarno jesam. Tako sam i ja počela vjerovat u sebe. Natjecanje je trenutak kada mogu svima pokazati rezultat napornih treninga.
Mia: Iva, moja trenerica, mi je jednu večer (kad smo baš sve cure s treninga slavile nečiji rođendan) rekla da bih se mogla prijaviti na natjecanje . Malo me to šokiralo, ali pomislila sam, zašto ne? I tako je avantura počela.
Sara: Znatiželja, natjecateljski duh, da sama sebi dokažem da ja to mogu i da provjerim svoje granice.
Što očekuješ od natjecanja i sebe? Kako se psihički pripremaš? Čemu se nadaš?
Karmela: Od natjecanja očekujem jedno jako lijepo iskustvo koje će me tjerati dalje u neka nova natjecanja, a od sebe očekujem najbolje što u tom trenutku mogu izvući. Psihički se pripremam tako da se uvjeravam da je to sve dobra zabava i da traje samo 3:39 min. Nadam se dobrom gripu i redovnom disanju. :)
Mia: Uh, to je već teže. Od sebe očekujem da ću dati najbolje, ali što je natjecanje bliže to sam sve umornija i sklonija ozljedama. Pokušavam se dovesti u zen stanje, ali mi nerijetko to ne uspijeva baš. :) Dosta je teško pripremati se za natjecanje, ali mislim da će to iskustvo svakako puno značiti za dalje, kako u pole danceu, tako i općenito u životu.
Sara: Od natjecanja očekujem potvrdu rada i truda u proteklih 9 mjeseci, a od sebe da se nakon njega dobro osjećam. Nemam neke posebne psihičke pripreme, ne razmišljam o samom natjecanju do trenutka kada se nađem tamo. Nadam se da ću koreografiju i elemente odraditi besprijekorno prema edukaciji mojih dragih trenerica te da ću nakon toga biti zadovoljna.
Kako su išle tvoje pripreme za natjecanje – od čega su se sastojale?
Karmela: Pripreme su krenule sa zajedničkim treninzima s Miom i odabirom elemenata koje ću spajati u kombinacije na šipkama. Pošto sam bila loša u fleksibilnosti morala sam dosta i na tome raditi. Uz podršku trenerica Ane i Petre sve te kombinacije spajali smo s plesnim elementima na podu plus 5-6 izmjena koje smo radili unutar cijele koreografije. Najteže je bilo sve to koreografirati na muziku i naglasiti akcente. Uglavnom bilo je jako zabavno prolazit kroz sve te treninge praćene smijehom, znojem, udarcima, modricama i sličnim.
Mia: Od početka treniram s Karmelom i u samome startu je bilo prilično veselo i opušteno. Kasnije više nije bilo toliko veselo kad smo vidjele elemente koji se traže za hrvatsko sportsko natjecanje. Onda je počelo ozbiljnije treniranje, 4x tjedno – 2x tjedno sam išla na svoje redovne treninge, 1x tjedno samo s Karmelom i 1x tjedno individualni trening.
Sara: Zahvaljujući dobroj volji svojih trenerica dolazila sam na vanredne treninge uz one redovne. Koreografija za natjecanje se razvila iz par probnih pokreta, preko dodavanja novih elemenata pa sve do završne izvedbe. Na njoj su radile četiri trenerice dok sam ja isprobavala i trudila se ispuniti očekivanja. :) Morala sam raditi na snazi, koju nisam imala, elementima i samoj koreografiji, plesnosti i detaljima za koje ne biste vjrovali da ih se treba naučiti i vježbati.
Koji ti je najdraži aspekt pole dancea? (učenje novih elemenata, pripremanje za natjecanje, plesanje i prepuštanje glazbi, zbližavanje sa drugim polaznicama…)
Karmela: To je sad jako teško odredit. Učenje novih elemenata je konstantni izazov koji nas sve gura naprijed i ne dopušta nam da se previše opustimo. Svaki dan izlazi neki novi element koji treba svladati. Glazba i ples su sastavni dio svakog mog treninga zajedno sa elementima. Jedno bez drugog ne može. A što se tiče polaznica, u njima sam pronašla jedna divna prijateljstva koja njegujemo u dvorani i van dvorane.
Mia: Ma obožavam sve vezano za pole dance. Obožavam kad se sve nađemo i pokazujemo si elemente, kad slažemo koreografiju ili smišljamo način da svih 7 cura stanemo na šipku. Najviše volim kad napokon uspijemo ono što duuugo nismo mogle!
Sara: Ne mogu izdvojiti što mi je najvažnije od svih navedenih aspekata. Svi elementi u pole danceu imaju neku svoju čar, nešto što govori samo za sebe; uz svaki novopostignuti element dolazi i osjećaj napretka i ispunjenosti te ples stvara pozitivnu ovisnost. Plesanje i prepuštanje glazbi kroz trening savršen je početak i kraj dana; jednostavno doživljavaš sasvim novi svijet, svijet u kojem živiš kroz glazbu i pokret. S druge strane, uživam u druženju s drugim polaznicama, zaista su sve super. Zabavno nam je i međusobna smo si podrška na svakom treningu. Pripreme za prvo natjecanje također su bile jedno novo i pozitivno iskustvo. Makar se prvotno nisam planirala prijaviti, odlučila sam sam to u jednom trenutku, čisto da probam, a na kraju sam zbilja uživala u svim pripremama, izdvojenom vremenu i pažnji trenerica. Voljela bih to ponovno proći.
Koji ti je najdraži element na šipci, a koji je nemesis s kojim se mučiš? :)
Karmela: Najdraži element mi je Twisted grip handspring i sve njegove varijacije, a mučim se s Machine Gunom i ostalim elementima koji zahtijevaju pojačanu fleksibilnost.
Mia: Obožavam Twisted grip i sve njegove izvedenice, Ice skater, Shouldermount i općenito rotirku, a nikako da uspijem izvesti taj Janeiro. Ali općenito se mučim sa svime što ima veze s fleksibilnošću. Ali ima i tu napretka :)
Sara: To je zbilja teško pitanje. Jako volim sve elemente, pogotovo isprobavati nove. Makar imam malo problema s elementima baziranima na snazi, trudim se polako savladati i taj dio. Najdraži su mi pokreti u kojima do izražaja dolazi fleksibilnost jer mi taj dio nije neki problem i stvara dobar osjećaj. Jedva čekam dan kada ću samostalno moći ući u Marchenko i Russian Split i s jednakom lakoćom, graciozno izaći iz njih. :)
Veliko hvala svim mojim trenericama koje su neumorno i bez zadrške radile samnom. Hvala što me trpite sa svim mojim manama i što cijenite moje dobre strane. Hvala na svakoj odvojenoj minuti, vašem entuzijazmu i dobroj volji, razumijevanju, potpori te dobrom raspoloženju i vibri koju širite na treninzima.